install theme
Uzalud ti krupne riječi, kad padaš na sitnim djelima. 
“Nismo mi isti igrači, da znaš. Ti si lak, i može te imati svaka. Nemaš obraza ni stida, nemaš emocija. Okej, nemam ih ni ja, ali ja imam ponos. I sasvim mi je dovoljan.”
Nije važno koliko me njih želi. Ni koliko mi njih piše. Ni koji je od njih najljepši. Ni najbolji. Ni najzgodniji. Ni koji me od njih najviše voli. Nije važno koliko ima drugih, kada ja hoću tog jednog.
Odgurala sam mnoge od sebe. I guram i dalje sve one koji pokušavaju taknuti nešto što je samo tvoje. Griješim, mnogi dobri odlaze. Ali nijedan ti nije ni blizu.
Ne znam stvarno ko je tu koga izgubio?! Ne mogu izgubiti ono što nemam. A ti si mene na neki način imala. Ja tebe na taj način nisam nikada.

Jedino čega smo oboje bili svjesni je činjenica da u trenucima kada se nismo čuli, oboje smo osjećali neku užasnu prazninu i ogroman nedostatak nečega. Da, bili smo kao jedna ličnost u dva različita tijela. Oboje smo shvatili da samo zajedno činimo onu pravu i idealnu cjelinu. Sve je bez toga postalo nekako otkinuto, odsječeno, nedovršeno…